Kumpanjija je drevni smokviški običaj ustanovljen na temeljima obrambene čete koja je branila Smokvicu od napada i otimačine s mora i kopna. U vrijeme kada su našim prostorima pustošili gusari i odasvud prijetila opasnost od osvajačkih vojska, bilo je potrebno osnovati obrambene skupine, koje na otoku Korčuli nalazimo u svim najstarijim mjestima, iz strateških razloga smještenih u unutrašnjosti otoka. Takva se obrambena skupina nazivala Kumpanjija.
Tijekom povijesti bilježimo mnogo događaja u kojima se spominje sudjelovanje obrambene skupine smokvičana u raznim bitkama, a jedna od najpoznatijih je bitka na lokalitetu (po tome nazvanom) Krvava ropa, gdje su se smokviški branitelji borili protiv nadmoćnijeg turskog osvajača.
U spomen na te bitke i na ulogu čuvara Smokvice, u Smokvici se tokom vremena iskristalizirao cjeloviti običaj zvan Kumpanjija. Običaj se sastoji od više segmenata: izbor kapetana, naviještanje kumpanjije bubnjanjem, okupljanje, popivanje, zakup pijace, govor, odsijecanje glave volu, narodni ples od boja, tanac i, tratamenat kod kapetana.
Potrebno je navesti da gore spomenuti segmenti vuku korijene iz različitih vremenskih perioda, kultura i civilizacija, ali su se s vremenom sjedinili i stopili u cjeloviti običaj koji mi kao takav danas baštinimo i s ponosom čuvamo. Tijekom stoljeća Kumpanjija se izvodila više puta godišnje, s naglaskom na pokladni period, ali svakako je najvažnije izvođenje bilo na Blagdan Gospe Kandalore (2. Veljače), nebeske zaštitnice mjesta i župe.
Taj se nastup (kao cjeloviti običaj) i danas održava kao najvažniji, a kroz godinu se u turističke, komercijalne i promotivne svrhe izvodi sami ples od boja i to u skraćenom obliku. Narodni ples od boja vrhunac je Kumpanjije. To je lančani ples s mačevima koji se izvodi uz svirku mišnjice i bubnja, te vijanje hrvatske trobojnice. Izvode ga potomci najstarijih smokviških obitelji na čast i slavu svojih predaka, koji su kroz teška vremena čuvali i branili svoje mjesto od svih napadača, uvijek ističući rodoljublje. Kumpanjijare predvodi Kapetan.
Da bi se ples od boja izveo, potrebno je dobiti dopuštenje od glavara, pa tek tada počinje izvođenje. Kumpanjija se naviješta tako da bubnjar osam dana prije izvođenja u predvečerje ispred kapelice Sv. Mihovila udara u bubanj. Na dan izvedbe Kumpanjije, kumpanjijari se skupljaju kod kapetana, odlaze po alfira (barjaktara), te onda svi skupa odlaze župniku kako bi noseći darove dobili dozvolu da izvedu ples na crkvenoj pijaci. Nakon toga kreću prema crkvenoj pijaci, gdje se ples od boja oduvijek izvodi, a njihov dolazak ojkanjem navješćuje skupina muškaraca. Takvo se pjevanje u Smokvici naziva popivanje. Sam ples od boja sastoji se od 14 punata (figura) i traje nešto više od sat vremena. U stara vremena ponavljajući pojedine punte nekoliko puta ples je trajao i do dva - tri sata.
Zanimljivo je navesti citat iz putopisa Petra Kuničića koji je 16. kolovoza 1896g. bio počasni gost pri izvođenju Kumpanjije: «Igra započe, i potraje bez odmora, točna, zanimljiva, junačka, krasna, dva debela sata. Općinstvo je oduševljeno pljeskalo: vrli su igrači to doista i zasluživali. Ta igra pobudila bi najveće oduševljenje i sred Pariza, i sred Petrograda. Izvađaju se iste slike, koje u Blatu, ali – budimo iskreni – sa mnogo većom točnošću. Igra završi sa običnim pučkim tancem.» Po završetku Plesa od boja, uz pratnju mišjice, lire ili harmonike izvodi se pučki ples - tanac. Taj ples plešu kumpanjijari sa svojim plesačicama po izboru: supruge, sestre, majke i rođakinje. Nakon toga kumpanjijari odlaze kod kapetana kući, gdje njegova obitelj priređuje svečanu večeru (tratamenat).
